Grad Gradiška se nalazi na zapadnom dijelu Republike Srpske i zahvata njen sjeverni centralni dio. Sastoji se od nizijskog dijela Lijevča polja, pobrđa sjevernog dijela Potkozarja i manjeg planinskog dijela Kozare i Prosare.

Broj stanovnika: 51.727
Površina: 762 km2
Gustina naseljenosti: 78 stan./km2

Svojim sjevernim dijelom naslanja se na desnu obalu rijeke Save, dužinom 58,78 km što je i državna granica sa Republikom Hrvatskom, koja je od 01. jula 2013. godine punopravna članica Evropske Unije.

U Gradišci se nalazi jedan od najznačajnijih međunarodnih graničnih prelaza za putnički i teretni saobraćaj u Republici Srpskoj. Direktni izlaz na rijeku Savu, prirodna otvorenost „savskim koridorom“ na istok i zapad i otvorenost kroz planinsko zaleđe na jug prema Jadranskom moru, daju Gradišci veoma povoljan saobraćajno-geografski položaj. Ovakav inter-regionalni značaj ovom prostoru daje važnu tranzitnu funkciju. Preko teritorije grada Gradiška prelazi značajna saobraćajnica prema Republici Hrvatskoj: Banja Luka – Gradiška – Okučani (spoj na autoput Zagreb – Beograd).

U novembru 2011. godine je otvorena druga dionica autoputa Banja Luka – Gradiška (od Mahovljana do Gradiške), ukupne dužine 26,5 kilometara. Ovaj autoput osigurao je bolju vezu sa autoputom Zagreb-Beograd, a time i Evropom. Sa ovim autoputom spojen je i autoput, Doboj – Banjaluka, čime se poboljšala veza i sa istočnim dijelovima Republike Srpske. Međunarodni aerodrom Banjaluka je udaljen 31 km, a međunarodni aerodrom Zagreb 130 km.

Reljef

Prostor grada Gradiška pripada dvjema različitim reljefnim cjelinama. Zapadni i jugozapadni dio pripada brdsko – planinskom kraju Prosare i Kozare, a sjeverni i sjeverozapadni čini prostrana ravan Lijevča polja. Istočni dio područja grada predstavlja zaravnjenu naplavinu Lijevče polja. Lijevče polje je ravan koja je blago nagnuta prema rijekama Savi i Vrbasu sa nadmorskom visinom od 90 do 100 m. Najniža tačka je na rijeci Savi, istočno od naselja Orubica i iznosi 89 metara. Najviša tačka se nalazi na planini Kozari i iznosi 863 metra.

Geografski položaj ovog prostora, sa reljefom koji ga na sjeveru široko otvara kontinentalnim uticajima, a sa jugozapada i istoka izoluje obroncima Kozare i Motajice, ima odlučujući uticaj na klimatske uslove. Ovo mu daje umjereno kontinentalnu klimu. Područje grada dobija negdje oko 800 mm2 padavina. Na brežuljkasto – brdskim prostorima Prosare i Potkozarja nalaze se pritoke rijeke Save: Jablanica, Vrbaška i Lubina, dok su bivše pritoke Jurkovica, Borna i Osorna kanalima preusmjerene u druge tokove (Jurkovica prema Jablanici, a Borna i Osorna prema Vrbasu).